Olovka, u užem smislu je isključivo crtaći materijal, linijskog karaktera, tamnijeg ili svjetlijeg traga, kao i ugljen. Dakle, suvremena olovka je materijal za crtanje napravljen od drveta u kome je umetnuta mina (uložak) od grafita koji se miješa sa glinom. Grafitna mina sadrži još i razna veziva kao sredstva za impregnaciju i manji dodatak vode.
Mekoća i ton olovke zavise od odnosa gline i grafita. Što je više gline olovka je tvrđa i ton svjetliji, pa tako nastaju i oznake F (firm) ili H (hard) tj. tvrda i oštra olovka, B (black) tj. crna, tamna, zasićena i HB za polutvrdu. Brojevima je označena veća mekoća ili tvrdoća. Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju sočan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže. Tvrde olovke dobre su za fino, precizno crtanje i omogućuju čišći rad jer se teže razmažu. Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u akvarelu ali i u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogućava dobro prijanjanje boje. Za crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) se preporučuje fiksiranje jer se lako prlja.
Najčešće se za crtež olovkom koriste različite vrste papira, od strukturiranih da glatkih, zavisno od karaktera olovke i načina rada. Olovka je efektna i na toniranom papiru a često se naknadno tonira akvarel bojom.
Nema komentara:
Objavi komentar