Najčešće se za crtež olovkom koriste različite vrste papira, od strukturiranih da glatkih, zavisno od karaktera olovke i načina rada. Olovka je efektna i na toniranom papiru a često se naknadno tonira akvarel bojom.
Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog praškaste strukture materijala. Vrhom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. Ugljen se lako briše.
Za osvjetljavanje tonova, razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata, kao i mekana akvarel četka.
Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom, crtež se fiksira, a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira.
Ugljene olovke tzv. crni krejoni izrađeni su od specijalno presovanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Obično se proizvode u 4 stepena tvrdoće (po engleskoj literaturi)
ekstra soft (6B), soft (4B), medium (2B), hard (HB).
Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste belog ili toniranog papira i kartona.Pogodan je i pakpapir, akvarel papir, kao i papirnate zidne tapete. Glađi papir je pogodniji za presovanje ugljena.
Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja, a takođe se koristi i među-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na već zaštićenu podlogu.
Nema komentara:
Objavi komentar