subota, 28. svibnja 2016.

Pribor za crtanje 4

TUŠ I PERO:

Tuš je za razliku od ugljena, krede ili olovke „mokra“ crtaća tehnika. Crtež tušem je crtež izveden bojom u tečnom stanju perom, trskom ili četkom. Stari Egipćani, Grci i Rimljani koristili su pera od trske (calamus) – zašiljenu cjevčicu od trske, koju su umakali u specifične tinkture. Kao sredstvo za crtanje, tuš je na više mjesta u svetu korišten već više od 2000 godina.

 Razvojem proizvodnje papira, po pristupačnijoj cijeni od klasičnih nosioca, javlja se i afirmativni umjetnički crtež kao obavezni pratilac stvaralačke baštine renesanse, baroka kao i novijih tokova umjetnosti. Mnogi veliki majstori koristili su uspješno mogućnosti pera i tuša.

Pero od trske- pruža najveće mogućnosti raznolikosti poteza. Najbolje pero od trske je izrađeno od bambusa koji se zarezuje prema potrebi i želji tako da ponekad menjamo zašiljenu formu čak i prilikom samog rada. Okretanjem samog pera i različitom jačinom pritiska ovim crtaćim materijalom možemo postići maksimalnu raznolikost poteza i specifičan senzibilitet.
Guščje pero- se danas usađuje u metalni držač kao i metalna pera za razliku od nekadašnje upotrebe. Već u 6. i 7. vijeku za pisanje i crtanje su se koristila pera gusaka, gavrana ili labuda.Guščje pero je kao crtaći materijal egzaktniji od trske i “mekši” od metalnog pera pa samim tim daje senzibilniji crtež jer je osjetljivije na pritisak. Za razliku od trske, koja je jednostavnija za primjenu i brže zadovolji i manje vještog crtača, guščje pero je materijal koji traži zanatsko iskustvo. Guščjim perom mogu se koristiti sve vrste tečnih boja.
Metalno pero- je preciznije i izdržljivije od klasičnog guščjeg pera i nije ga u potpunosti zamenilo. Varijacije u tonu različitim pritiskom pa i veće mogućnosti različitih poteza mogu se postići jedino klasičnim perima. Metalna pera različitih tipova pružaju drugačije varijacije a pre svega modernim tehničkim inovacijama olakšavaju proces rada. Postoje razni tipovi metalnih pera: pera za umakanje (potrebni su držači adaptirani za određenu vrstu pera), naliv-pera, različita rezervoar-pera, pero sa kuglicom (hemijska olovka). Pored tuša i mastila koriste se i specijalne vrste bojila (tinkture) koje su većinom nepostojane i vremenom izblijede.
Pero sa filcom -(flomaster) je moderna pisaljka koja po svom crtaćem karakteru najviše liči klasičnoj trsci također  je nepostojana. U zavisnosti od vrste bojila kao i vrste podloge, ostavlja i različito intenzivan trag, ponekad sočan a ponekad i “suh ” i sivkast. Na tržište dolazi niz različitih crtaćih pisaljki ovog tipa: od najfinijih, preciznih koje mogu da konkuriraju čak i finom metalnom peru, preko onih koji se ponašaju kao aktarel boje i miješaju se sa vodom, do dekorativnih flomastera u bojama koji ostavljaju intenzivan širok trag debljine i do 10 mm.
Tuš može biti i u čvrstom stanju takozvani kineski ili indijski tuš koji se pravio od čađi i otopine bilo kojeg vodotopivog veziva i modelovao u štapiće. Naknadno su se štapići trvili u keramičkoj posudici s vodom i stvarali tuš. Čađ se dobijala izgaranjem pirinčane slame, borovog drveta, smola a kasnije biljnih ulja (sezam, tung ulje) koje se spaljivalo u malim lampicama od terakote.

Pribor za crtanje 3


KREDA:

Kamena “kreda” – sušena glina žute, žuto-smeđe, smeđe, smeđe-crvene, sive a ponekad i zelenkaste obojenosti predstavlja jedno od najstarijih sredstava likovnog izražavanja još u pećinama.

Kao podloga za crtež kredom najčešće se koristi srednje grubi papir ili karton. Dobro prolaze i papiri za pastel, često tonirani, mada za studijski crtež može biti i ručno toniran.
Kreda strukturom povezuje olovku i ugljen. Zašiljena kreda ostavlja trag sličan tragu mekane olovke. Položena na papir cijelom debljinom, kao i dužinom, daje kao i ugljen različite tonske gradacije. Kreda se lako razmazuje po papiru, lako se lomi i mijenja svoj oblik. Nastali novi oštri bridovi omogućuju izvlačenje tankih linija. Odlomljeni komadi prislonjeni cijelom površinom na papir koriste se za dobijanje većih površina različitih tonova.

Od prirodnih kreda najznačajnije su: crna prirodna kreda, koja se spominje kao “crna pisaljka” sa svojstvima ugljena za pisanje. Crvena prirodna kreda koristila se već u pećinama, kasnije u egipatskom slikarstvu a pronađena je i u Pompeji. Najpoznatije su: sangvina,za koju se kaže da nijedan crtaći materijal ne može dočarati boju ljudske puti kao ona; crveni bolus (crveno-smeda kreda); sinopija, (zagasito-crvena kreda).

Masne krede sadrže sastojke kao što su vosak, laneno ulje i slično i koriste se u specifičnim tehnikama, a sve više za iscrtavanje (prvi crtež) u uljanim tehnikama. Posebna vrsta masne krede je litografska kreda koja služi za direktno crtanje na litografskom kamenu i sadrži čađ, sapun, vosak i smole



Pribor za crtanje 2



UGLJEN:

Najčešće se za crtež olovkom koriste različite vrste papira, od strukturiranih da glatkih, zavisno od karaktera olovke i načina rada. Olovka je efektna i na toniranom papiru a često se naknadno tonira akvarel bojom.

Karakteristika ugljena je njegova mekoća zbog praškaste strukture materijala. Vrhom ugljena mogu se izvlačiti crte različite debljine i intenziteta. Za postizanje ploha različitih tonskih vrijednosti koristi se ugljen položen na podlogu širinom ili debljinom ugljenog štapića. Ugljen se lako briše.

Za osvjetljavanje tonova, razmazivanje ugljena i skidanje suvišnog praha koriste se mekane flanelne krpice ili vata, kao i mekana akvarel četka.
Kad se ugljen više ne hvata za papir jer je prezasićen ugljenom, crtež se fiksira, a nakon sušenja fiksativa ponovo se može crtati ugljenom. Završeni crtež ugljenom opet se fiksira.

Ugljene olovke tzv. crni krejoni izrađeni su od specijalno presovanog ugljena u obliku mine umetnute u drveni uložak. Obično se proizvode u 4  stepena tvrdoće (po engleskoj literaturi)
ekstra soft (6B), soft (4B), medium (2B), hard (HB).
Kao podloga za crteže ugljenom upotrebljavaju se hrapavije vrste belog ili toniranog papira i kartona.Pogodan je i pakpapir, akvarel papir, kao i papirnate zidne tapete. Glađi papir je pogodniji za presovanje ugljena.
Sredstva za fiksiranje ugljena potrebna su da bi zaštitila ugljen od brisanja, a takođe se koristi i među-fiksiranje da bi se novi sloj ugljena prihvatio na već zaštićenu podlogu.

Pribori za crtanje

OLOVKA:

Olovka, u užem smislu je isključivo crtaći materijal, linijskog karaktera, tamnijeg ili svjetlijeg traga, kao i ugljen. Dakle, suvremena olovka je materijal za crtanje napravljen od drveta u kome je umetnuta mina (uložak) od grafita koji se miješa sa glinom. Grafitna mina sadrži još i razna veziva kao sredstva za impregnaciju i manji dodatak vode.

Mekoća i ton olovke zavise od odnosa gline i grafita. Što je više gline olovka je tvrđa i ton svjetliji, pa tako nastaju i oznake F (firm) ili H (hard) tj. tvrda i oštra olovka, B (black) tj. crna, tamna, zasićena i HB za polutvrdu. Brojevima je označena veća mekoća ili tvrdoća. Mekše olovke lako se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju sočan trag i dobre su za snažne kontrastne i više slikarske crteže. Tvrde olovke dobre su za fino, precizno crtanje i omogućuju čišći rad jer se teže razmažu. Zbog toga su dobre i za skiciranje kompozicije u akvarelu ali i u drugim tehnikama jer ne zamaste papir što omogućava dobro prijanjanje boje. Za crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B) se preporučuje fiksiranje jer se lako prlja.
 
Nebrojene su mogućnosti upotrebe olovke kao crtaćeg – slikarskog materijala kao i kombinacije sa svim tehnikama – od pripremnog crteža do crtanja na osušenu ili u još mokru boju, crtanjem, šrafiranjem, razmazivanjem…
Najčešće se za crtež olovkom koriste različite vrste papira, od strukturiranih da glatkih, zavisno od karaktera olovke i načina rada. Olovka je efektna i na toniranom papiru a često se naknadno tonira akvarel bojom.

ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Povijest crtanja

"Prvi zapis ljudskog bića bio je crtež, a ne pismo."

 Vjerovatno su ljudi crtali da bi bili viđeni, da pokažu svoj status u grupi, crtali su da bi se nekome svidjeli ili da nekog uplaše. Crtali su svoja lica, svoja tijela, bojali su i iscrtavali po svom oružju i odjeći razne figure, šare i simbole za koje su smatrali da će im donijeti upravo očekivani rezultat.